Slovaci u Dobanovcima
U prvoj polovini 19.veka u Dobanovce se naseljavaju prve slovačke porodice iz Bačke tj, Kisača i Bačkog Petrovca. Večina je bilo zemljoradnika pa najviše su i došli zbog jeftine i plodne zemlje. Prve porodice koje se pominju su Kohut, Žila, Vitiz, Čapelja, Siracki, Snjida, Krajči, kasnije dolaze iz Gložnja(Hložany), S.Pazove, Boljevaca pa se pominju familije Čanji, Fabri, Ferko, Kulik, Agarski, Marčok, Podmajurski, Fabjan, Greksa, Križan, Menđan, Sikora, Đurovka, Bađonski, Brna, Ivak, Kardelj, Haško, Vrška, Litavski, Gajdoš, Karasek, Dolinaj, Đarmocki, Ćepli, Krupinski, Sljuka, Severini, Dubovski, Matuh, Galat...
1900.godine u Dobanovcima zivi oko 200 Slovaka, između dva rata oko 500 a posle drugog svetskog rata broj drastično opada tako da danas u Dobanovcima živi manje od 200 osoba koji su se izjasnili kao Slovaci.
1907. godine Slovaci podižu svoju Slovačku evangelističku crkvu u centru mesta dok su do tada imali zajedničku službu sa Nemcima evangelistima.
1908. godine otvara se slovačko odeljenje pri osnovnoj skoli i dolaze prvi slovački učitelji.
1929. godine se formira Slovačka čitaonica a 1934. godine izgradnjom Slovačkog narodnog doma nastaje Slovačko kulturno prosvetno društvo „Šafarik“. Učitelj Jan Vitiz je jedan on najznačajnijih Slovaka koji je doprineo da Slovaci imaju svoju školu i Društvo. Jedna od najnaprednijih porodica tog doba Litavski darovala je zemljište i pozamašnu svotu novca za izgradnju Slovačkog narodnog doma koji će vremenom postati kultno mesto ne samo Dobanovaca i Dobanovčana nego i celog Donjeg Srema.
Prvi fotograf u Dobanovcima je bio Jan Litavski, prvi električar Pavel Litavski u Slovačkom domu je bila prva čitaonica, čuo se prvi gramofon i radio, gledao se prvi bioskop i telezivor i bila prva diskoteka u Dobanovcima.
Zbog ko zna čega Dom i Društvo nisu funkcionisali u periodu 1989-2002.
Slovaci danas u Dobanovcima žive u najvećem broju na Maletincima tj. Ulicama Janka Čmelika, Vojvođanskoj, Ugrinovačkoj gde se i nalaze Slovački dom i Crkveni dom SEAVC. U Slovačkoj ulici živi tek par familija koje se vode kao Slovaci.
U centru mesta postoji Slovačka crkva koja je sanirana i konzervirana do daljnjeg tako da se služba vrši i crvenom domu. Crkveni zbor je filija i pripada Boljevačkoj parohiji, Sremskom senioratu na čelu sa Janom Vinkovičem.
Jedan od najznačajnijih Slovaka koji je doprineo sveopštem razvoju Društva, škole, crkve, folklora pa i samog mesta bio je učitelj Jan Galat.
Stanovnici starije dobi se pretežno bave poljoprivredom, srednja generacija je zapošljena u firmama iz mesta i po gradu a mlađe generacije završavaju srednje i više škole i fakultete u Beogradu.U Dobanovcima nije zabeležen primer multietnične ne tolerancije ali prirodna asimilacija čini svoje. Da bi se koliko toliko to zaustavilo ponovo sa radom se obnovilo 2002. godine Slovačko kulturno prosvetno društvo «Šafarik» koje je i doprinelo na se neke stvari pokrenu.
